Kad je mama umrla sam čistila stvari, te kemijske se jako dobro sjećam jer kad bi mama dolazila iz tvornice tom kemijskom bi obračunavala koliko je zaradila. Starija je od 50 godina, ali i dan danas piše.

Moja mama je potvrdu dobila kad je došla iz Slavonije u Zagreb. Jednom zgodom je netko bio u našoj kući i ja sam prvi put vidjela da je ona kad je došla u Zagreb trebala imati dozvolu boravka u gradu.

Odlučila sam se za ovaj predmet jer volim kamenje. Volim stijene, volim planinarenje. To je određena simbolika prirode, to je poveznica koju imam sa svojom majkom i sa svojim djetetom.Ono što volimb na kamenju je njihov oblik, gotovo svaki koji sam donijela s putovanja ili našla na ulici ima nekakav oblik. Imam kao mali oltarić na kojem se nalazi neko posebno kamenje. Uz to kamenje imam i drvo ili list, sve što je vezano uz prirodu.

Krpica mi je mekana i volim je čuvati. Mama mi je dala tu krpicu kad sam bila beba. Spavam s njom i odvojim se od nje samo kad se nečeg igram.

Ovo su moje obiteljske fotografije, ovdje sam ja kao mala. Moj tata je fotograf pa ih imam dosta. Čuvam ih i drage su mi jer me podsjećaju na trenutke kad smo svi bili sretni. Iznenadilo me kad sam pogledala probrane fotografije jer su sve s ljetovanja na Braču na koji od kad su mi nono i nona umrli rijetko idemo. Vjerojatno su nesvjesno izabrane zbog osjećaja nostalgije za vremenom kad smo svi bili tamo i nekog unutarnjeg mira na koji me svaki put podsjećaju ove fotografije.

Kad uzmem ovaj šal koji je moja mama svojim rukama plela, ja osjećam nju i tu toplinu koju samo majka može dati. Ovaj šal ne da mi je dragocjen nego isijava njenu toplinu, ono što mi je ponekad jako potrebno.

Ovo sam dobila za vjenčani dar od mojih prijatelja iz ureda prije 65 godina. To je čisti unikat i to su prve keramičke stvari koje su ušle u našu zemlju. Uvijek ga čuvam da se ne bi potrgao, baš sam vezana za to. Više ne koristim, čuvam ga za uspomenu. Prije je to bilo važno, kava se uvijek servirala u servisu. Danas toga više nema.

Ovog zeca sam dobila od tate kad se vratio s puta i od tad spavam s njim. Ne razdvajamo se puno, kad učim čitati, čitam njemu.

Dildo je jedan prirodan slijed onoga čime se bavim, ne samo zato što smatram da su žene za sreću potrebne same sebi. I u tom seksualnom pogledu smatram da žena koja je dovoljna sama sebi može biti zadovoljna i u kontekstu seksa s muškarcem, da nam i masturbacija i seks podjednako trebaju i zato je dildo tu kao jedan simbol ženske samostalnosti kako bi se žena samostalna lakše mogla predati nekom muškarcu i tjelesno i emotivno ako to poželi i pod uvjetom da nakon seksa dildo uvijek ostane dignut.

Ona je samo tri dana bila u šinteraju, ja sam dobila fotku i nisam mogla prestat gledat u nju. Kad sam svojoj baki koja ne voli pse pokazala fotku znala sam da je to to, da sam već donijela odluku. Ona je bila plaha, sterilizirana, u šavovima. Ja nisam znala ni što jedu psi, ali dovela sam je doma. Otišle smo na livadu, ja sam joj rekla, gle stara, kužim da možda želiš pobjeć, ali ja te ne bi vezala i ono pliz da se slušamo i da budemo dobre. I tako je počelo, idemo zajedno na posao, idemo zajedno u šetnje, jako smo sretne i jako se volimo.

Ovo je biserna ogrlica koju sam kupila kad mi je umrla prijateljica. Kad je moja Mirjana umrla gledala sam tu jednu lijepu ogrlicu u jednom dućanu u Ilici, bila mi je prekrasna. Ali govorila sam si, ne treba mi, košta, ima puno važnijih stvari koje si trebam priuštiti... Kad je ona umrla, otišla sam i iz tih stopa kupila tu ogrlicu. Mislim da kad netko umre da njihova ljubav ostane sa nama, a kad stavim tu ogrlicu onda imam dojam da me još više grli. Ta ogrlica nije samo podsjetnik na njenu ljubav nego i na to da

je važno staviti sebe na prvo mjesto.